ned - 07.02.2010, objavio teologmedo 7. veljača 2010 15:41:59

U današnje vrijeme, a bilo je tako u svako vrijeme, na ovaj ili onaj način, mnogo je osporavatelja Kršćanstva. Osporavatelji govore o nama kao o osobama koje samo blebeću ili mehanički ponavljaju molitvu Oče naš i druge formule bez uzdizanja srca.

Istina je kako su se od početaka Crkve učile molitve kao što je Oče naš, no istina jest i to da su se mnogi od nas  pozvani na osobni odnos s Gospodom, te kao takovi susrećemo Boga i u grupnoj i u individualnoj molitvi, kao i hodajući s Njime kroz dan.

Kao konkluziju treba navesti kako uvijek treba poznavati osnov onoga o čemu se govori što vrijedi i za naše osporavatelje.

I DOISTA, BEZ ISTINSKOG POZNAVANJA VJERE U TROJEDINOGA BOGA, SVE OSTAJE SAMO BLEBETANJE! (I.B.)

 
6 komentar(a):


7. veljača 2010 23:24:47, natuknica

Prvo pitanje koje mi je palo na pamet: mislim li ja za nekoga da samo blebeće? :)

8. veljača 2010 12:53:07, teologmedo

Hm, imaš cijeli tjedan za razmišljanje!

8. veljača 2010 21:33:45, natuknica

Doista! Kad ne bih bježala od razmišljanja... Super, super! Bar mogu svratiti do tebe da se prisjetim razmišljanja. ;)

9. veljača 2010 10:49:35, teologmedo

Od razmišljanja, kontemplacije i molitve ne treba bježati, može to samo pomoći!

9. veljača 2010 12:07:36, natuknica

Nisam rekla da bježim od molitve i kontemplacije iako ovo drugo ne mogu tvrditi da prakticiram često. Rekla sam samo da bježim od razmišljanja. To ti tako dođe, kada si prisiljen razmišljati, ne samo za sebe i u svoje ime, nego i za druge, onda tražiš okruženje u kojem ne moraš razmišljati uopće. Tako stvari stoje pa nisam mogla odoljeti, a da ne primijetim.

Ali podsjetila sam se sad na jednu drugu situaciju. Bio jedan period kada su mi djeca bila dosta boležljiva i ja sam bila sva nesretna i frustrirana. I došla mi prijateljica u posjete i kaže "Ne moliš dovoljno." Vrlo jednostavan zaključak iz onoga što je vidjela. Moj muž je na to skočio kao oparen. Pomislio je da ona smatra valjda da se moli samo u crkvi i da nam prigovara što na misu idemo samo nedjeljom i tome slične stvari. A naše je zajedničko mišljenje da se moliti može i dok se usisava, i dok se pere suđe, da se svaki posao može pretvoriti u molitvu. A ona nije rekla ništa takvog, samo da nam je život u tom času bio očita posljedica nedostatka molitve. Nije rekla kako treba moliti, samo da to treba.
I doista, pisala sam već o tome, čudesne su posljedice molitve.
Ali, zapravo je i istina da neki misle da mole dok samo blebeću. Isključivo zbog toga je i nastao taj stav da neki ljudi blebeću dok mole. Jer na njihovim životima se NE VIDE posljedice te molitve. Znači da to nije molitva. Mislim da su za svaku vjersku zajednicu veći problem takvi "vjernici" nego oni koji ne vjeruju ili za vjernike misle da blebeću.

Zapravo, ja za sebe MISLIM da ni za koga nemam pravo misliti da blebeće jer nisam pozvana da sudim. Ipak, evo, u razgovoru s tobom do sada, ipak se iskristaliziralo da mislim da takvi ljudi postoje. Tko zna što ću još ustanoviti do kraja tjedna? Hvala. :)

9. veljača 2010 19:13:21, viktorija2

Mislim da molitvu- Oče Naš- nitko ne može izgovoriti a da mu baš nikakvog traga ne ostavi u duši. Kad će trag oživjeti , kad će sjeme Božje riječi početi klijati, Ovisi o trenutku kad će Bog u životu čovjeka stvoriti zato pogodne uvjete.